Skalinada
(Z. Runjić)
Malinkonija
(Z. Runjić)
Poeta
(Z. Runjić)
Galeb i ja
(Z. Runjić - T. Zuppa)
Oprosti mi, pape
(Z. Runjić - M. Popadić)
Piva klapa ispo' volta
(Z. Runjić - J. Fiamengo)
Karoca
(Z. Runjić - J. Fiamengo)
Romanca
(Z. Runjić - T. Zuppa)
Mižerja
(Z. Runjić)
Majko
(Z. Runjić)
Serenada
(Z. Runjić)
Dišperadun
(Z. Runjić - K. Juras/Z. Runjić)
Rojena valo
(Z. Runjić - J. Fiamengo)
Nadalina
(Z. Runjić - J. Fiamengo)
A vitar puše
(Z. Runjić - J- Fiamengo)
Stine
(Z. Runjić)
Žuto lišće ljubavi
(Z. Runjić - N. Ninčević)
Vjeruj u ljubav
(Z. Runjić)
Neka se drugi raduju
(T. Huljić - B. Zlatanović)
Cesarica
(Z. Stipšić)
Nadalina - duet s Borisom Dvornikom
Producent i aranžer: Stipica Kalogjera
Photo design: Bachrach / Krištofić
Urednik: Vojno Kundić
Glavni i odgovorno urednik: Siniša Škarica
Bože, kako vrijeme trči!
I "...cvili maška", pridodao bi pokojni Pop. "A vitar puše", kao da
odgovara Jakša.
Je li ovaj dišperadunski ton
poslijedica turobnog osjećanja veljače u genima dislociranog Dalmatinca?
Zašto Oliver ("uzgajač maslina") podsijeća na zimzeleni sentiment Juga
koji nam
je utoliko draži što smo udaljeniji od njega? O
tome sam često razmišljao zagledajući u tratine Beverly Hillsa i
ostakljeni čelik vertikala Manhattana dok mi je njegova glazba pravila
društvo iz priručnog kasetofona po hotelskim sobama i privremenim
zamjenama za dom. Imam, naime, običaj povesti Olivera sa sobom na put u
Novi svijet, da mi posluži kao soundtrack i nadomjestak za onaj
stari, iz kojeg smo zajedno potekli. I umjesto da se usred amerikanskih
senzacija svakodnevnog života zamaram potragom za odgovorima, obično bih
se rezignirano prepustio njegovom glasu koji je izbrusila rašpa. Bombe i
livorveri došli su kasnije.
Da vrijeme trči, iako ga je
Oliverovo "Sve najbolje" mnogo puta pokušalo zaustaviti, spoznao sam
prelistavajući osobni gkazbeni spomenar. Već je prošlo 17 godina otkako
sam ga u svojevrsnoj domaćoj zadaći na ovitku njegova drugog albuma
"Malinkonija" (lipanj 1977) nazvao "kozmičkim Dalmatincem" što je u ono
vrijeme možda zazvučalo kao pretenciozni pokušaj definicije za sva
vremena, no budućnost nam je obojici dala za pravo. Dovoljno je
prisjetiti se da taj drugi album sadrži samo četiri pjesme iz ovog
antologijskog međaša; sve ostale (i one izostavljene) došle su kasnije,
no ostajem s uvjerenjem kako su Oliver i Zdenko i svi njihovi suputnici
na cesti do "Cesarice" još onda ustanovili profil i identitet koji je u
međuvremenu postao općim mjestom naše spoznaje o emocionalnom učinku
južnjačke utjehe pjevača s naočarima.
Oliver truje našu dušu bez
promišljenog dodvoravanja umornog rutinera. Poznat kao osoba koja ne zna
što znači čuvati se za perspektivu ugodnog starenja, o čemu "Romanca"
tako mazno priča, on svakim koncertom i svakom baladom proizvodi učinak
ovisnostiprotiv koje lijek još nije izmišljen. Podučen iskustvom iz
1977., sumnjam da je ovdje okupljeno njegovo "Sve najbolje". Bit će toga
još, bez brige, jer drugupolovicu puta nejasno raspoznajem u titraju
zvizdana, kad zapeče, a galebu se ne da vinuti bliže suncu.
Dražen Vrdoljak
